Neverovatno je koliko su dobri pod ovim merama, kaže moja supruga drugarici telefonom. Misli na naša dva sina od 7 i 10 godina. Navikli da budu napolju, aktivni, igrajući se, baveći se sportom mislili smo da će dići kuću u vazduh zaključani tri dana za redom.
Mnogi su na početku ove pandemije primetili da korona nema veliki uticaj na decu. Od 2.482.044 zaražene osobe na svetu malo je dece a još manje one sa teškom kliničkom slikom. Od 170.456 žrtava COVID-19 virusa skoro da nema dece i to je jedina sreća u ovoj nesrećnoj cifri. Iz za sada nepoznatih razloga deca se zaraze, prenosioci su ali su neretko asimptomatični. Da nije tako ovaj virus bi bio daleko teža bolest a sve mere protiv njega daleko rigoroznije.
Od mnogih roditelja smo čuli da se deca odlično ponašaju u izolaciji i da su generalno dobro. Njihova svakodnevna briga je prisutna kao i neiscrpna pitanja o virusu i situaciji. Bitno je da na svako pitanje odgovorite, strpljivo i ispravno. Ako je nedoumice tu je google da pomogne i ne treba se ustručavati. Svet iz njihovog ugla je veći i kompleksniji tako da je bitno da im rastumačite svaku nepoznatu. Radite to strpljivo i ne ignorišite ni najčudnija pitanja.
Trudimo se da ne gledamo vesti, naročito zbog stila naših zvaničnika koji je pun panike i neprofesinalne komunikacije. Edukacija o virusu ide putem čitanja i daljeg prenošenja informacija deci. Na taj način imate kontrolu nad tonom i možete da im predstavite ‘sažvakane’ podatke i ono što je prikladno za njihov uzrast. Naš desetogodišnjak razume daleko više od mlađeg pa njemu i prenosimo više informacija. Bitno je i ne biti oprečan jer oni pričaju stalno među sobom i brzo će vas uhvatiti u ‘lupetanju’.
Svaki dan se iznanadimo koliko kapiraju situaciju. Jasno im je da je virus opasan i da neke ljude može da ubije. Od početka smo podelili smrtnost sa njima i dali im do znanja da deca nisu u opasnosti. Takođe im je jasno da može da povredi bake i deke i da se zato ne posećujemo. Tu su mobilni sa video pozivima pa je bitno što više komunikacije sa starijima iz porodice. Pored dedinog prozora prođu radnim danima i ispričaju se sa ‘zarobljenim’.
Organizacija dana zatheva nove napore jer nema škole i malo je druženja sa drugarima. Provode vreme u šetnjama uvek noseći loptu sa sobom. Za vreme policijskog časa ako imate dvorište, koliko god malo, provodite vreme u njemu. Osmišljajte nove igre i vadite stare iz naftalina. Mi se stalno igramo ‘magarca u sredini’ bacajući gumenu loptu dok jedan pokušava da je ćapi. To izluđuje moju suprugu ali i to je deo igre: da se zabavimo a da ništa ne polomimo i da mama ne dobije nervni slom.
Kada su čuli da neće biti škole korona je među decom dobila armiju fanova. Skakali su od sreće iako se mlađi smorio u jednom trenutku shvatajući da se neće često gledati sa drugarima. Stariji, koji ide u četvrti razred je bio van pameti od zadovoljstva. Ubrzo je počela TV nastava pa se deo tog zadovoljstva istopio kada su skontali da je domaći redovan i u nešto pojačanim količinama. Najbolje je naći određeno vreme za namirivanje domaćih zadataka kako bi ga rutinski odrađivali.
Telefoni, tableti i video konzole postaju laka zamena roditeljima u ovakvim situacijama. Ali im vreme ograničite i vežite za obavljanje drugih zadataka. Ja imam aplikaciju Family Link na telefonu i toplo je preporučujem. Povežete se sa telefonom ili tabletom deteta i tu mu ograničite vreme upotrebe sprave. Naši imaji po dva sata dnevno i mogu da vidim na kojim aplikacijama troše vreme. Svaki put kada instaliraju novu igricu aplikacija traži da je odobrite. Sve je to pametno i zgodno spakovano za brz i jasan pregled dečjih aktivnosti na telefonu.

Aplikacija je zgodna za nagrađivanje i disciplinovanje. Možete lako da im produžite vreme pristupa telefonu tako da ga svakodnevno koristimo kao nagradu. Oprali su auto, može još pola sata igrica. Završili su domaći na vreme, eto još petnaest minuta na youtube-u. Potukli se, nije problem, skidamo pola sata sa Family Link-a. Aplikacija je odličan način uvida u sajber svet vašeg deteta, besplatna je i biće vam od velike koristi i kada se korona povuče.
Crtajte sa njima i podstičite ih da crtaju. Sve u vezi epidemije i zabrane kretanja neka provuku kroz crteže jer na taj način neverbalno komuniciraju svoja opažanja i frustracije. Nisu deca u stanju sve da sroče i zato neka bojice ovih dana leže svuda po kući. U obdaništima i školama olovke i bojice su im stalno u rukama pa je bitno da i kućno okruženje pruža stalnu priliku da se nešto nacrta, oboji ili napiše.

Podstičite ih da napišu ono što misle o virusu i novonastaloj situaciji. Videćete da mali pesnici vrebaju iz njih i da će se lakše suočiti sa ograničenim slobodama ako misli bace na papir. Pisanije je vrsta terapije u svakom dobu tako nema greške ako ih navodite da što više pišu. Kada se vratimo u kolotečinu svakodnevnice ponovo ćemo imati manje vremena jedni za druge tako da iskoristite koronu da se sa detetom vratite pisanju. Pišite pesme, dnevnike ili viceve. Svako slovo na papiru iz vremena zaraze će biti dragi dokument kada jednom unucima budete prepričavali pandemiju iz daleke 2020. godine.
Postavljajte pitanja oko pandemije i virusa. Pitajte ih šta misle oko mera kretanja. Iznenadiće vas njihovi stavovi i razumevanje. Njihovo shvatanje sloboda će vam dalje učvrstiti veru u demokratiju. Oni instiktivno razumeju zlo svake društvene manipulacije i jasno iskazuju svoje nezadovoljstvo u vezi ograničenog kretanja. Ako ste u nedoumici u nekom razmišljanju u vezi korone popričajte sa njima. Njihov stav bez uvijanja će vam razbistriti misli. Dopustite im da vas iznenade.
Držanje distance je unapred izgubljena bitka. Kako se sretnu sa drugovima tako će koncept pasti u vodu i ne treba biti frustriran. Najbitnije je da virus nema bitan efekat na decu. Objasnite im da se za sada drže podalje od starijih osoba, naročito baka i deka. To će naročito postati bitno kada naši stariji izađu iz višenedeljne izolacije. Imuni sistemi će im biti oslabljeni i zato sa decom moramo promeniti navike ljubljenja i maženja. Biće frustracija ali je važno da budemo svesni da su deca prenosioci virusa.
Još jedna pozitivna stvar u vezi pandemije je lična higijena, naročito pranje ruku. Dvadeset sekundi nije malo ni odraslima a deci je kao večnost. Pevajte dva puta happy birthday pesmicu i eto dvadeset sekundi. Objasnite im da virus ima omotač od masnoće koji samo sapun efikasno razbija. Pogledajte par videa i diskutujte formu ove pošasti. Sapunu je potrebno oko dvadeset sekundi da razbije masni omotač i razgradi virus. To će deca odmah ukapirati i trudiće se da ruke peru dugo i temeljno. Na ovoj navici treba insistirati i nakon pandemije jer je pranje ruku najbolje što čovek može da uradi da svoje i zdravlje svoje dece.
U Španiji su pozivi sve glasniji da se mere olabave i deci dozvoli češći izlazak. Od sredine marta su španci u izolaciji i u Barseloni možete da izvedete psa u šetnju ali ne i dete. Mnogi roditelji su frustrirani jer su deca sve nervoznija zaključana u malim stanovima često sa više članova porodice. Pedro Sànchez, premijer, je najavio da mere ostaju na snazi do 9. maja ali da će deca nakon 27. aprila moći limitarano van svojih domova. U ovom periodu oseća se negativan uticaj totalne izolacije dece. Mnogi psiholozi i pedijatri su se oglasili u Španiji oštro kritikujući ove mere i upozoravajući na dugotrajne posledice.
Srbija nije primenila te mere tako da izlasci preko nedelje moraju biti česti i dugi. Pored svih muka koje je korona donela sada je već jasno da su nam deca sigurna. Dobro je da je tako. Ostaje nam da im ovaj period organizujemo uz što više zabave i sadržaja. Pa da se svi zajedno jednog dana sećamo ludih dana korona pandemije.