Balkanski Antifašizam

Pridev balkanski je odavno dobio jasne semantičke obrise – znači primitivan. Pojam balkanizacija u političkim naukama označava bistijalni proces cepkanja na manje jedinice kolektiva koji nisu u stanju dijalektički da reše svoje uskogrude razmirice.

Tako je i sa lokalnim, balkanskim antifašizmom, uglavnom je primitivan, teoretski nepotkovan i po pravilu dolazi iz komunističke perspektive. Kada komunista urla protiv fašiste to je kao da te jedan dželat, koji preferira metak, privremeno spašava od ludaka sa kamom. To je britki, ali tačan opis balkanske sudbine od bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine do danas.

Gospodo ekstremni levičari i desničari, tog dana je zemlju napala nacistička Nemačka sa jednim od najgrotesknijih političkih planova u istoriji civilizacije. Čitavom svetu je to kristalno jasno ali Balkan po običaju odoleva zdravom razumu. Fokus stalno prebacujemo sa glavnog krivca stradanja i patološki tražimo krivce između nas koji smo napadnuti bez objave rata. Konflikt je bio razoran i dobar deo nevinih živote je izgubio od ruke svojih komšija, a ne nacista. Sa tim se moramo pomiriti. Crveni dolaze na vlast i uspostavljaju diktaturu koja se u prvim godinama krvavo obračunava sa svim političkim neprijateljima, zabranjuje svaku demokratsku aktivnost i postavlja temelje onoga što Balkan danas proživljava. I dok se partizani i četnici glože, to jest njihovi potomci, nemce više niko ni ne pominje, kao da su bili Crveni Krst za vreme Drugog Svetskog Rata.

Zato se i stvara buka i bes oko izjednačavanja dva antinacistička pokreta za vreme Drugog Svetskog Rata. Da ne ulazimo u dalju partizansko-četničku raspravu, i Tito i Draža su svo vreme okršaja proveli po šumama sa ucenjenim glavama od strane Trećeg Rajha. Dok su se Nedićevci i Ljotićevci baškarili po Beogradu u društvu svojih naci pajtosa a NDH degenerici sprovodili najkrvaviji pir moderne istorije. Pametnom dosta.

Ali tema danas je uskogrudo balkansko posmatranje ekstremnih desničarskih, to jest fašističkih pokreta, i ekstremno levih, to jest komunističkih pokreta. Vikati na jedne i druge bez jasne teorijske potpore je standard na našim prostorima. Znamo da nešto nije u redu, ali zbog slabog obrazovnog sistema i armije kvazi-intelektualaca ne možemo jasno da uokvirimo svoje stavove.

Filozofija i političke nauke definišu fašistička i komunistička društva kao društva zatvorenog tipa. To su jednopartijske zajednice koje ne dozvoljavaju otvorenu kritiku i uvek su spremne da se fizički obračunaju sa svojim kritičarima.

Austrijski filozof Karl Popper se smatra rodonačelnikom teorije zatvorenih društava. Njegovo nominalno delo, ‘Otvoreno Društvo i Njegovi Neprijatelji’ je postavilo teorijsku osnovu za diskreditovanje svakog totalitarnog društva. Bertrand Russell je ovo delo okarakterisao kao temelj odbrane demokratskih tekovina. On rastavlja političke filozofije Platona, Hegela i Marska, pokazujući da moderan čovek pre svega želi društvenu slobodu, kako fizičku, tako i metafizičku. Da svako centralističko i elitističko političko planiranje vodi u tiraniju a samim tim i u eventualne fizičke obračune sa građanima i navodnim neprijateljima.

Delo je pisao tokom Drugog Svetskog Rata dok je bio u izgnastvu na Novom Zelandu. Rođen u Beču na početku dvadesetog veka bio je svedok Oktobarske Revolucije kao i rađanja fašističkih pokreta širom Evrope. Rano je prepoznao nelogičnosti Marksove teorije kao i gnusnost fašizma. Nije dozvolio da ga desna ili leva ekstremna opcija tadašnjeg političkog haosa zadoje i brzo je video opasnost od sudara fašizma i komunizma koji je tokom 6 ratnih godina odneo preko 70 miliona žrtava i doneo najveće globalno razanje u istoriji.

Kao filozof nauke, Popper se do 1938. godine bavio teorijom nauke, ali je u zoru velikog konflikta seo da definiše uzroke sovjetskog i nemačkog političkog terora. Posmatrajući slobodu koju naučnici uživaju u svojim aktivnostima smatrao je da politički subjekti moraju da uživaju istu slobodu kako bi realizovali svoj maksimum i tako obezbedili najbrži put ka progresu. Njegov rad je bio popularan među levičarima i desničarima jer je jasno definisao zašto liberalna demokratija nema alternativu i pokazao da slobodni građani najbrže vuku društvo napred. Demonstrirao je zašto Platonove i Hegelove autoritarne i hijerarhijske društvene modele treba odbaciti jer vode u fašizam. Isto tako je ponudio jasnu kritiku Marksa i pokazao zašto neminovno vodi u brutalnu diktaturu proleterijata.

Sledeći put kada nekoga nazivate fašistom pitajte se zašto to činite? Ako vam je deda bio partizan upitajte se koji su vam stvarni motivi? Slika vam je verovatno iskrivljena tokom godina porodične indokrinacije od strane totalitarnog sistema. Činjenica da je vaša porodica prošla dobro tokom komunističke vladavine ne znači da drugi nisu bili progonjeni, zatvarani ili likvidirani. Sramno hvaljenje diktatora od strane raznih na Balkanu samo je refleksija bednog obrazovanja i nemoći da se nosite sa istinama koje demokratija nosi sa sobom.

Isto je sa ovima kojima su usta puna komunjara a onda u sledećoj rečenici brane Pavelića ili Ljotića, dva najveća saradnika nacista na Balkanu. Kredibilitet vam je tamo gde sunce ne sija.

Mili moji fašisti pobili ste 34 miliona ljudi vašim slepilom. A vi crveni ste još veći šampioni, sa 110 miliona žrtava and counting. Odakle ovaj podatak? Steven Pinker u svojoj knjizi ‘Better Angels of our Nature’ sumira istraživanja žrtava totalitarnih režima. Tu se mora priznati i da demokratija nije nevina. Sa nekih 2.2 miliona žrtava jasno je da i u demokratskom sistemu imamo one žedne tuđe krvi.

Godinama ponavljam kao papagaj, sve je ovo posledica nereformisanog balkanskog obrazovnog sistema koji ne prati moderne tokove, od osnovne škole do lažnih doktorata. Ovde je Popper opskurni filozof dok je u svetu kum liberalne demokratije. Iako je veoma čitljivo i prožeto opštom kulturom njegovo delo od 800 strana je nemoguća misija za većinu balkanskih intelektualaca koji švoje štivo uglavnom gugluju ili citiraju opskurne autore za koje je čuo samo njihov kružok. Tako da ako vas mrzi da čitate evo opisa Vaclava Hávela „Karl Popper je bio u pravu“.

Leave a Reply

Discover na Fejsbučenje

Unesi svoj mejl i prvi dobijaš novi članak na mejl.

Nastavi Sa čitanjem

Discover na Fejsbučenje

Unesi svoj mejl i prvi dobijaš novi članak na mejl.

Nastavi Sa čitanjem