Janezu Janši se svašta može prigovoriti, ali to da je bio hrabri mladi disident u propadajućoj komunističkoj Jugoslaviji ne može. Kao mladi novinar slovenačke Mladine, lista koji je prvi otvoreno rekao da je komunizam jedno obično korumpirano zlo, i sve to dok su se ostali, šatro disidenti po Jugoslaviji borili, eto ne za rasturanje divne socijalističke domovine, nego za njeno pretumbavanje.
Bio je član glupe poznate po akronimu JBTZ – Janša, Bortšner, Tasić i Zavrlo. Ova četvorka je osuđena za odavanje vojne tajne, to jest za objavljivanje magnetograma 72. sednice Centralnog Komiteta SKJ, gde se burno raspravljalo o hapšenju omladinske ‘bagre’, naravno od strane divnih i pomalo poštenih komunista. Uhapsiti tada nekoga zbog ‘verbalnog delikta’ nije samo bilo društveno prihvatljivo, nego često dočekivano sa oduševljenjem svih naroda i narodnosti. Četvorka je organizovala da se magnetogram mazne i objavi, što je tada bio izuzetno hrabar čin. Samo oni koji nisu osetili komunističku čizmu za vratom mogu da zbore drugačije.
Uvek sam govorio da su Slovenci uzrokovali raspad Jugoslavije. I to ne njihovi komunisti kao što je Milan Kučan već upravo mladi i urbani koji su osamdesetih pisali o demokratskim slobodama i otvoreno kritikovali već raspadajuću korumpiranu tvorevinu. Dok su Srbi, Hrvati i Bošnjaci tamburali neke nove talase, ekipa oko Mladine je jasno utrla put slovenačkoj nezavianosti (a samo konsekventno hrvatskom, bosanskom pa i srpskom osamostaljenju). Za Milana Kučana ne biste ni čuli da nije bilo Janše i ekipe oko njega. Blizina zapadnih granica, aktivan kulturni život kao i bolji nivo obrazovanja su učinili svoje: da slovenci prvi javno kažu da žive u jednopartijskoj komunističkoj diktaturi.
Već sada legendarna priča o razgovoru između Edvarda Kardelja i Dobrice Ćosića o sudbini Jugoslavije je jasan temelj slovenačke društvene sudbine koja je okončana desetodnevnim ratom i laganim rastankom od ostatka ratoborne balkanske braće. Priča se da je Kardelj jednom prilikom 50tih rekao Ćosiću da je Jugoslavija Sloveniji samo tranzitna stanica na putu ka konačnom suverenitetu. Da li je tvrdnja tačna i nije toliko bitno, koliko je jasno da je Slovenija iskoristila prvu kriznu priliku da se efikasno izbori za nezavisnost. Kao jedina zemlja bivše Juge čija je ekonomija i životni standard skoro kao u zapadnoj Evropi, Janšina borba se pokazala kao politički racionalna.
Ovog puta se svojim nonpajperom opet oglasio, doduše tajno, i samo sumirao probleme u ostalim zemljama koje su pretekle iz bivše velike države. Sada, kao neko ko će predsedavati EU sledećih šest meseci, on se meša u unutrašnje stvari nezavisnih država. Svako je dokument pročitao na svoj način pokušavajući da opravda svoj stav. On je odbio da prizna da je autor teksta, ali sam zahtev Tanje Fajon da Janša objasni postupak je indikacija da gde ima dima ima i vatre.
Optužuju ga da pokušava da dovrši plan Tuđman-Milošević podelom BiH. Druge stavke su manje bitne i daleko nerealnije, kao stvaranje velika Albanije, tako da je ponovo u fokusu plan zaokruživanja životnog prostora Srba i Hrvata. Član predsedništva dvoglave države Željko Komšić tvrdi da je u Sloveniji to već ogoljen stav, jer je u martu predsednik Pahor u toku posete Sarajevu ‘prijateljski’ pitao zvaničnike koja je šansa da se Bosna mirno podeli. Predsednik Slovenije naravno tvrdi da ga nisu baš najbolje razumeli ali jedno je jasno: mirna podela BiH se polako stavlja na dnevni red geopolitičkog poretka.
Kao neko ko prezire mešanje država u poslove drugih suverenih entiteta, ovog puta se Slovenija bedno stavlja u red onih zapadnih zemalja čiji kolonijalistički nagoni teže da popuju drugim državama kako da reše svoje probleme. Raspad Jugoslavije nije dovršen, i Bosna je i dalje epicentar te nedorečenosti, ali je bitno da se tim narodima pomogne da prevaziđu svoje sitne razlike, i ako žele, sami odluče na civilizovan rastanak. Svako prerano nutkanje na unilateralne poteze opet može da izazove sukobe, koje jako mali broj igrača iskreno priželjkuje.
Janša je dakle prvi svoj ustanak učinio kredibilnim i odveo Sloveniju u bolji život. Tokom svoje kontraverzne karijere je optuživan da je fašista, da je švercovao oružje tokom ratova u Bosni i Hrvatskoj, kao i za razne korupcionaške afere. Sada mora da shvati da ga se ovaj ustanak ne tiče, ako ga ikada uopšte i bude. Gospod Janša, gledajte svoja posla i uživajte u delima koje ste činili tokom rada u Mladini. Kao političar, možete samo dalje da srozate mladalačka dostignuća.