Prošlo je par meseci od poslednjeg članka o Covid-19 virusu na mom blogu. Dani su postali isti i nova realnost je već rutina. Postalo je jasno da bilo koja akcija kriznih štabova ne donosi značajne rezultate. Virus se širi, bolnice pune i uglavnom su u stanju vanrednog opterećenja kakav svet nije video od dana pandemije španske groznice.
Jasno je, sem antivakserima, da je vakcina jedini izlaz iz ove situacije. Procene su da će virus krenuti da jenjava kada se oko 20% sveta inokuliše. Pandemija će izgubiti momentum, brojke će pasti i zdravstveni sistemi konačno prodisati. Pitanje je kada?
Prvo mesto gde ja uprem pogled kod ovakvih pitanja su svetske berze. Tamo ljudi procenjuju i glasaju svojim novcem a ne emotivnim polupismenim izlivima emocija. Finansijski analitičari rade duboka istraživanja kako bi u ime svojih klijenata procenili da li će akcije određenih firmi porasti ili pasti u narednom periodu. Bez strasti, bez političkih motiva, ovi istražitelji proučavaju broj odobrenih vakcina, njihovu proizvodnju i distribuciju.
Berze ukazuju da će pandemija krenuti da jenjava na proleće. Do tada će Zapadne zemlje vakcinisati od 20-40% stanovništva što je dovoljno da se pandemija stavi pod kontrolu. Procene vodećih epidemiologa su slične, što je logično jer se analitičari oslanjaju na njihove izveštaje u svom radu. Glavna američka berza SP500 je od 1. januara skočila 14.3% što je indikacija da je za biznis korona već završena. Od tih 14.3% skoro čitav skok se desio u poslednja tri meseca kako su se vakcine polako pojavile na horizontu.
Pandemija neće nestati u danu, kao što se nije ni pojavila u danu, nego će lagano nestajati iz naših života i novinskih stupaca. Početak kraja će se preklopiti sa početkom leta kada je virus slabiji, tako da će pravi kraj biti sledeće jeseni i 2022. godinu nećemo dočekivati u ovako sumornoj atmosferi.
Nakon toga svet će nastaviti svojim hektičkim tempom. Brzo ćemo zaboraviti lockdown-e, policijske časove, maske i druge simbole ove bolesti. Iako se to sada čini nemogućim, pandemija će postati mutno sećanje koje ćemo s vremenom sve teže prizivati. Priče će postati preuveličane kod jednih a potpuno nestati kod drugih. Kratka ljudska pamet, i moć da se muka stavi u retrovizor će učiniti svoje.
Vreme je da ponovo pogledamo našu korona tabelu. Na njoj su, da podsetim, broj zaraženih i umrlih u Srbiji, okolnim zemljama i drugim zemljama koje smatram relevantnim za poređenje sa našom državom.

Kao i do sada rangirao sam tabelu po broju umrlih na 100.000 građana. Smatram da je taj parametar najbitnije merilo u borbi protiv korone. Pokazuje kako se zemlja bori sa virusom u odnosu na druge, i bitniji je parametar od broja zaraženih jer je smrtnost ipak ono što nas najviše brine.
U svetu imamo oko 22 umrle osobe na 100.000 ljudi i oko hiljadu zaraženih. Poređenja radi, 6. maja je bilo 48 zaraženih i troje umrlih. A u avgustu 228 zaraženih i 9 umrlih. Dakle, kako se pandemija širi po svetu, broj eksponencijalno raste.
Srbija danas ima 42 umrle osobe na 100.000 stanovnika i oko 4500 zaraženih. Dakle skoro duplo više od svetskog proseka. U odnosu na region, Srbija je sada na prvom mestu po ovom parametru sa najmanje umrlih osoba. Ostale bivše republike imaju od 2, Hrvatska, pa do 3 puta više, Slovenija, umrlih od posledica COVID-19 virusa. Po broju zaraženih Srbija je na sredini tabele, jer i Makedonija i Bosna imaju manje zaraženih od nas. Mađari i Česi takođe imaju duplo više umrlih od Srbije. Nemci i Rusi su za nijansu bolji od nas, dok ostale Zapadne zemlje imaju skoro tri puta više umrlih. Izuzetak su skandinavske zemlje, sem Švedske, koje su ovu krizu uspešno prebrodile. U proseku imaju duplo manje umrlih od Srbije.
Švedski model se pokazao kao kontraverzan, i manjak mera je doneo duplo više umrlih nego u Srbiji. Ali i 4 puta više preminulih nego u Danskoj, sa kojom je usporedba najrelevantnija. U poslednjih par nedelja Švedski krizni štab trpi kritike iz drugih zemalja, ali i lokalno, jer mnogi smatraju da je pristup pandemiji bio isuviše blag, i da stanovništvo nije uspelo da se preporukama vlade izbori sa koronom. Moram takođe da naglasim da Švedska i dalje stoji daleko bolje od SAD, Velike Britanije, Španije, Italije i drugih koji su uvodili rigorozne mere.
Jedno je jasno, da su se naši lekari i zdravstveni radnici, sa relativno manjkavim resursima, odlično izborili sa virusom. Pored pritisaka koji su trpeli od strane vlade, opozicije, prljavih medija, i raznih javnih spodoba oni su u velikoj većini svoj posao obavili časno i uz velike žrtve. Mnogi od njih se ubrajaju u hladnu statistiku umrlih jer su danonoćno provodili vreme među zaraženima. Nadam se da ćemo njima podići spomenik dok smo u modu podizanja istih.